Polenska kijavica

 

Polenska kijavica nastaje usled neuobičajeno jake reakcije imunog sistema, tačnije antitela klase IgE na neku, najčešće bozopasnu, supstancu mikroskopske veličine  koju nazivamo alergenom. Alergen se vezuje za preformirani specifični imunoglobulin klase E, kojom prilikom dolazi do oslobadjanja medijatora alergijske reakcije, pre svega histamina. Histamin izaziva otok sluznice i pojačanu sekreciju, što ima za posledicu nastajanje sledećih simptoma: peckanje i suzenje očiju, kijanje, zapušenost nosa, pojačane sekrecije iz nosa, kašalj, osećaj pečenja u grlu, redje wheesing odn. otežano disanje.       
Dijagnoza se postavlja perkutanim (koznim) alergološkim testiranjem, ili odredjivanjem specifičnih IgE u krvi (RAST). Alergološke probe predsatvljaju najčešće korišćene testove u dokazivanju alergije.
Terapija svih alergija podrazumeva izbegavanje alergena. Ovo medjutim nije moguće kada su alergeni prisutni u spoljnoj sredini (ubikvitarni) kao što su razne vrste polena. Od vašeg lekara ćete dobiti savete kako da se ponašate u skladu sa dobom dana ili vremenskim prilikama, a da pritom budete najmanje izloženi polenu.
Medikamentozno lečenje može biti dvojako: preventivno, kada se u dogovoru sa svojim lekarom planira uvodjenje terapije pre nego do pojave simptoma dodje ili kurativno, odnosno uzimanje lekova što ima za cilj umanjenje ili otklanjanje već nastalih tegoba.
Najčešće korišćene grupe lekova u terapiji polenske kijavice su antihistaminici, kortikosteroidi, antileukotrijeni.
U odredjenim slučajvima, alergolog može predložiti pacijentu specifičnu imunoterapiju, kojom se praktično organizam desenzibiliše, odnosno oslobadja reaktivnosti na odredjeni alergen. Ova dugotrajna terapija se može primenjivati kao SLIT (sublingvalna imunoterapija) i SCIT (subkutana imunoterapija), i  pokazala je odlične rezultate.